Vesti

HRISTOS VOSKRESE, RADOST DONESE! HRISTOS VOSKRESE – VAISTINU VOSKRESE!

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici, kao i svi pravoslavni hrišćani bilo gde na svetu, proslavljaju danas najradosniji i najveći od svih praznika – Vaskrs ili Hrišćansku Pashu (grč. Χριστιανικό Πάσχα), dan kada je Gospod Isus Hristos pobedio smrt i time bi ustanovljen temelj hrišćanstva.

Vaskrs (stsl. Въскръсъ, ređe i donekle arh. Veligdan) je praznik nad praznicima, jer je to dan kada se ispuniše očekivanja i želje svih pravednika i proroka od praoca Adama do Svetog Jovana Proroka, Preteče i Krstitelja, a označava prelazak Gospoda Isusa Hrista iz
smrti u život, te time je i nada svim hrišćanima u sopstveno vaskrsenje.

Nakon Strasne nedelje, tokom koje se na službama u crkvi podsetismo propovedi i stradalnih muka Gospoda Isusa Hrista, u nedelju se zbi Vaskrsenje Gospodnje, kojem prvo posvedočiše Božija stvorenja Angeli, a o tome pišu episkop Danilo i episkop Amfilohije u knjizi “Nema lepše vere od hrišćanske” sledeće: “Njegovo telo su skinuli sa Krsta Njegova dva tajna učenika: Josif iz Arimateje i Nikodim, knez jevrejski.

Kada je Gospod ispustio duh svoj, zavesa u hramu se pocepala na dvoje; zemlja se zatresla, sunce pomračilo; otvorili su se grobovi i oživrli su neki mrtvi iz okoline Jerusalima. To znači da je i sama Hristova smrt imala antismrtno i vaskrsiteljno dejstvo i da je Hristos na Veliki Petak svojom smrću pobedio smrt. A Hristova duša sišla je tada u Ad, mesto gde je Satana držao u mrkau duše upokojene od Adama i Eve do Svetog Jovana Krstitelja. Hristos je propovedao tim dušama radosnu vest spasenja, razbio okove Pakla i izbavioo praroditelje Adama i Evu i sve upokojene ljudske duše, koje su ga primile kao svoga Gospoda i Spasitelja. Sila Njegovog Vaskrsenja potresla je Ad, zemlji i nebesa. Zato je Vaskrs najradnosniji praznik. Tada se pozdravljamo: Hristos voskrese! i otpozdravljamo Vaistinu voskrese!

Od Božijeg stvorenja prvi su videli Hristovo vaskrsenje Angeli Božiji. Jedan svetlosni Angeo odvalio je kamen od groba i pokazao ženama Mironosnicama da je Hristos već vaskrsao i ukazao im na prazan grob. Zatim je Marija Magdaalena videla Vaskrslog Gospoda. Po Crkvenom usmenom predanju Hristos se, ustvari, posle Vaskrsenja javio najpre Bogorodici, da nju obraduje kao Majku, koja je najviše stradala gledajući svog raspetog Sina na Krstu. Sveti Evangelisti to namerno nisu zapisali, da ne bii neko rekao kako je Presveta Deva u materinskoh tuzi izmislila Vaskrsenje svoga Sina.”

Vaskrs je pokretni praznik, ali uvek se slavi u nedelju, a prethodi mu četrdesetodnevni Časni post i još nedelju dana Strasne nedelje, koja je poslednja nedelja ovozemaljskog života Gospoda Isusa Hrista, te post pred Vaskrs traje sedam nedelje. Budući da je pokretni praznik, najranije može biti obeležavan 4. aprila, a najkasnije 8. maja, jer se preračunava u odnosu na prolećn ravnodnevnicu i prvi pun mesec nakon nje, te je uvek posle jevrejske Pashe.

Opštevažeća odluka o datumu praznovanja Vaskrsa doneta je 325. godine na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji. Sledeća dva dana nakon Vaskrsa se zovu Vaskrsni ponedeljak i Vaskrsni utorak, a cela ta sedmica se zove Svetla nedelja (Vaskrsna nedelja ili Pashalna nedelja – grč.
Διακαινήσιμος εβδομάδα) i proslavlja se kao neprekidni dan od Vaskrsa, te se tako i služe bogosluženja, kao i na Vasrksu. Petak Vaskrsne nedelje posvećen je Presvetoj Bogorodici, odnosno Živoprijemnom istočniku (grč. Ζωοδόχος Πηγή) – Istočni petak (Svetli petak – grč. Παρασκευή Διακαινησίμου), poznatom i kao Izvor izlečenja.

Svetla nedelja je trapava i tada se sredom i petkom ne posti. Praznik nad praznicima Vaskrs je i dan kada se ljudi daruju jajima najčešće obojenim u crvenu boju, jer je po predanju nakon Vaskrsenja Gospodnjeg Marija Magdalena otputovala u Rim radi prorovedanja Jevanđelja i izašla pred cara Tiberija pozdravljajući ga reima “Hristos vaskrse!”. Car na to odgovori sumnjom i komentarom gde to mogu mrtvi ustati, te dade primer kako bi to bilo isto kao da jaje, koje je Marija Magdalena držala, može postati crveno, a uto jaje poče da dobija boju prvo ružičastu, pa tamniju i na kraju postade jarko crveno i car se sam uveri da je Gospodu sve moguće.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *